Vesti

Prof. dr Nenad Đorđević: Trilaterala preti Srbiji; u građenju odnosa treba polaziti od pune istine, a ne od bajki

Izvor: SVEDOK, 14.01.2014.

– Ovde se svi dele da li su za Amenkance, Evropu, ili Rusiju. Ali niko, izgleda, nije i za – Srbiju!

U politici su jedino većni interesi i mi se time moramo rukovoditi. U Srbiji, međutim, kao da nema prosrpske struje. Mi nemamo ni plan, ni strategiju. Mi smo na Akademiji za diplomatiju i bezbednost krenuli u pravljenje planova i strategija oko pitanja koja su važna za orjentaciju države, ali to nije imalo nikakvog odjeka u institucijama. Ipak, ne odustajemo: organizovali smo i organizujemo niz tribina na temu odnosa sa Zapadom, Istokom, SAD, Rusijom, NATO-om, EU, a 7. februara imamo tribinu na temu “Srbija između Istoka i Zapada” s ciljem da kritički sagledamo stvari i doprinesemo stvaranju saglasnosti u našem društvu oko bazičnih pitanja i principa na temelju kojih ćemo razvijati našu državu i društvo. Gostovao nam je i aktuelni ruski ambasador Čepurin, ali i druge visoke diplomate.
Srbiji nedostaje prosrpska orijentacija. Krajnje je vreme da Srbija konačno odredi šta je to prosrpski, i da tako razmišlja i dela, kaže na početku razgovora za „Svedok” Nenad Đorđević, privrednik, profesor Akademije za diplomatiju i bezbednost koja je ujedno u njegovom vlasništvu.
Đorđević je javnosti poznat i kao jedan od osnivača JUL-a, od koga se distancirao 1997. posle direktnog sukoba sa Mirom Marković.

Svedok: Šta je ono što Srbiji nedostaje da bi konačno počela da dela kao ozbiljna i odgovorna država?

Nenad Đorđević: U ozbiljnim zemljama politikom se bave školovani i odgovorni Ijudi, vođeni interesima države, a ne ličnim potrebama i emocijama. Veliko mnoštvo stranaka u jednom društvu, poput Srbije, pokazuje da ne postoji jedinstvo oko temeljnih principa. To znači da imamo vladavinu partija, a ne institucija. Srbija je tu u ćorsokaku.
Jedno od temeljnih prava, a posebno bitnih u savremenom svetu, jeste pravo na rad. Ovo pravo je mnogima u Srbiji ugroženo. Dalje, jedan od osnovnih principa u međunarodnom pravu je reciprocitet. Mi smo dozvolili da zemlju kupuju stranci. Primera radi Todorić je u Srbiji kupio cirka 20.000 hektara zemlje. Da li to mogu Srbi?! Toga, kao što znamo, nema… Suština je u tome da nam nedostaje nacionalna svest i konsenzus.

S: Šta predlažete kao “zlaz”?
N.Đ: Svaki građanin Srbije bi morao prvo da bude Srbin – u građanskom smislu, patriota – a onda sve ostalo.

S: Vi ste bogat čovek. Kako sami kažete, sav novac držite u zemlji i ništa u inostranstvu. Koliko Ijudi poznajete koji tako rade?
N.Đ: Siguran sam da nisam jedini. Ipak, veliki broj naših Ijudi drži novac u inostranstvu. Prema nekim ne potpuno potvrđenim informacijama mi imamo i milijardere, u evrima, ali oni ne drže taj novac ovde.

S: E, sad, kako je moguće da imamo bogataše, milijardere, bez rada?!
N.Đ: To su pretežno političari i Ijudi oko politike. Kod nas možda imate dva-tri čoveka koji su radom ostvarili nešto.

S: Koji su ti ljudi?
N.Đ: To su Beko, Mišković, Kostić… lako se ovim Ijudima dosta toga prebacuje, oni su uposlili mnogo Ijudi, napravili firme koje proizvode nešto i razvili posao. Da li je neko od njih kupio nešto jeftino, a prodao skupo, pa to je stvar veštine…

S: To je tačno, ali, postoji sumnja da do tog bogatstva nisu došli samo privrednim i trgovinskim umećem, već i korupcijom i privrednim kriminalom?!
N.Đ: Za to je kriva država – ona je stvarala tendere, regulisala uslove prodaje. Ako država nije stvorila dobre uslove, nije za to kriv privrednik. Zadatak države je da štiti institucije, a ne privrednika.

S: Ali ako privrednik korumpira državu, nije li to nemoralno?
N.Đ: Opet je tu pitanje – čiji je to nemoral? Da se razumemo – ja ne želim ovde da štitim privatnike, pogotovo korumpirane, ali hajde da pogledamo suštinu a ne stalno da gledamo posledice. Za korupciju treba da odgovara i onaj ko daje novac, a ne samo onaj ko prima. Ali, mnogo je veća odgovornost na onome ko prima, a to je u ovom slučaju država odnosno njeni činovnici. Dakle, treba da rešimo sistemski problem, a ne samo da se bavimo pojedinačnim slučajevima.

S: Mnogi se u nas „vade“ da je doba tranzicije?
N.Đ: Kod nas je tranzicija sprovedena tako što je iz samoupravljanja zadržan koncept društvene svojine, a uveli smo kapitalizam. To je moglo samo da izazove haos i tako se i desilo: mislilo se da sve mora da se privatizuje, a to nije tačno. Prodali smo Sartid, “Ju-es stil” za 23 miliona dolara, a oni su u topionicama pretopili naše naoružanje u vrednosti od pet milijardi dolara. Kada su izneli profit iz zemlje otišli su, a državi su ostavljeni dugovi i problemi…

S: Srbija, pored tih unutrašnjih, ima i dosta spoljašnjih problema…
N.Đ: Kada je 2003. na samitu NATO u Pragu doneta odluka da Srbija (tada SRJ – primedba redakcije) ne može dalje ekonomski da se razvija, tadašnji ministar odbrane Boris Tadić samo je sedeo tamo i nije izgovorio ni reč. Izvinite, mi smo u Srbiji imali 3200 velikih društvenih i državnih preduzeća koja su upošljavala preko 800 hiljada Ijudi. Ona su pogašena, a Ijudi koji su tamo bili zaposleni ne rade.

S: Pa, zar nismo i sami tome doprineli?
N.Đ: Jesmo! Dakle, imamo uništenu privredu, prodajemo zemlju strancima… Pa mi smo se potpuno bezbednosno stavili u ruke drugih! Mi moramo da poštujemo prvo sebe, a to podrazumeva poštovanje principa reciprociteta!

S: A da li taj princip reciprociteta stvamo važi? Videli smo da i veće zemlje od Srbije ne prolaze baš najbolje…
N.Đ: Držanje tog principa zavisi od politike države. Najbolji političar na ovim prostorima je Milorad Dodik, i to ne kažem ja, već mi je rekao jedan visoki američki predstavnik. Rekao mi je da je jedino u susretu sa Dodikom video čoveka koji jasno zna šta mu je interes, odnosno crvena linija, a to je očuvanje Republike Srpske!

S: Kažete da nam nedostaje konsenzus vlasti i opozicije. Na čemu bi taj konsenzus trebalo da se bazira?
N.Đ: Osnovni kriterijum su interesi Srbije. Prema mom mišljenju, ne bi trebalo da idemo u NATO, niti u EU. Mi hrlimo ka EU, ali nikada ozbiljno nije povedena debata šta dobijamo i šta gubimo, šta je alternativa?! Za sve postoji alternativa. Mi iz EU uvozimo proizvode koji se pretežno proizvode van EU, mahom u Kini, sa kojom imamo niz ugovora o saradnji i koja nam je dosta naklonjena. Mi ne koristimo ni ugovore sa Rusijom koji nam daju preferencijelan status u trgovini. Sve mogućnosti koje su nam date u pojedinim zemljama sveta mi ne koristimo. Očito je lakše nešto kupiti na Zapadu i uzeti za to proviziju. Mnoge zemlje u svetu – u Latinskoj Americi, Africi, Aziji – okreću se saradnji sa drugim zemljama u Šangajskoj grupi, BRIK-u…
Nije sve Amerika i Zapad, i oni sami to uviđaju, ali ovde kao da se ne da da se to shvati. Samo pozivam na oprez – svet se menja i to moramo da uočimo i nađemo svoj interes!

S: Na šta konkretno mislite?
N.Đ: Dobru volju Kine i Rusije ne shvatamo. Mi mislimo da kada je neko prema nama korektan, to znači da je slab. Čini se da su vekovi provedeni pod Turcima ostavili traga i tako mislimo da, ako nemamo zaštitnika, nismo dovoljno dobri da budemo nezavisni.

TRILATERALA OPET PRETI SRBIJI

U Beogradu je krajem novembra 2013. formiran ogranak Trilateralne komisije za Srbiju. Istovremeno su stvorenl i ogranci u Slovenijl i Hrvatskoj. Sastanak u Beogradu održan je u hotelu Hajat. Znam ko su članovi ali to ne mogu da kažem jer bih posle verovatno morao pred sudom to da dokazujem, a i ne želim da otkrijem onog ko mi je to dao, tvrdi Đordević.
– Na sastanku se govorilo o različitim temama, a na osnovu dokumentacije koju imam, stavovi koji su zauzeti u Beogradu odnose se na brojna pitanja. Prva teza je da sve treba učiniti da se oteža prodor Rusije na Balkan. Govorilo se o Južnom toku i dat je predlog da se vrbuje direktor Srbijagasa Bajatović da koči Južni tok. Takođe, istaknuto je da treba podsticati sukob SPS i SNS, te da se ometa projekat realizacije srpskih železnica za šta je iz Rusije opredeljeno 960 miliona evra.
Druga tačka se odnosila na slabijenje SPS i Ivice Dačića, kao i hitno raspisivanje parlamentarnih izbora.
Treća tačka odnosila se na Zimske olimpijske igre u Sočiju i potrebi da se i predstavnici Srbije aktivno angažuju i daju doprinos ometanju tog događaja. Kao što je poznato, u svetskoj javnosti se stvara klima da treba bojkotovati ovu olimpijadu u Sočiju.
Dalje je traženo da se nastavi sa satanizacijom politike Srbije iz perioda devedesetih.
Sledeća stavka odnosila se na neophodnost praćenja aktivnosti predsednika Srbije, proveravanje njegove pošte i kretanja i da se o tome obaveštava ćelija CIA u Beogradu.
Još jedna od stavki odnosila se na neophodnost sprečavanje pokretanja pravosudnih procesa protiv Mlađana Dinkića i pomoći slabljenje i rasparčavanje DS.
Dalje je traženo da se medijski spreči antiamerički i antievropski monitoring od DSS, kao i ograničenje aktivnosti “Obraza”, “Dveri i pokreta “1389”.
Za Vojvodinu je traženo da se odlože izbori i pruži što jača podrška Pajtiću i Nenadu Čanku. Za Kosovo je traženo da se onemogući stvaranje Zajednice nezavisnih opština i nametanje kosovskih simbola Srbima.
Ovo su postulati na temelju kojih će se razvijati delovanje ogranka Trilateralne komisije u Srbiji.

S: Da li ste Vi svesni da će mnogi ovo odbaciti kao teoriie zavere i preuveličavanje uloge i značaja Srbije?!
N.Đ: Postojanje Trilateralne Komisije nije nikakva zavera. Profesorka Smilja Avramov je uradila knjigu o toj organizaciji gde se pozvala na vrlo relevantne izvore. Poznato je da je ta organizaclja imala jak uticaj na dešavanja na našim prostorima.
Ovo što sam Vam rekao je stajalo u zaključcima koji su doneti. Ja sam taj zapisnik dobio od osobe koja je bila prisutna i ne želim da otkrivam detalje zbog zaštite te osobe, ali stojim iza svega ovoga!

Potrebni su nam obrazovani kadrovi koji vole svoju zemlju

S: Vi ste, kao bogat čovek, ušli u polje privatnog obrazovanja tako što ste 2007. preuzeli Akademiju za diplomatiju i bezbednost. lpak, čini se da privatno obrazovanie nije tako profitabilno u Srbiji?!
N.Đ: Nije, a verovanto neće dugo ni biti. Ali, smatram da čovek koji stekne obrazovanje, životno iskustvo i uspe da ostvari višak, dužan je da to vrati budućim generacijama. Tako funkcionišu i ozbiljni univerziteti na Zapadu. Mislim da nam trebaju školovani Ijudi, koji su odani državi i koji rade posao korektno. Pošto sam i u nastavi dugo – radio sam ranije kao profesor na Kriminalističko-policijskoj akademiji, a i sada predajem – primetio sam da naši mladi ne znaju skoro ništa i da imaju ozbiljne preskoke u obrazovanju. Zato želim da studenti na Akademiji za diplomatiju i bezbednost dobiju adekvatno obrazovanje koje će ih osposobiti da odgovorno rade svoj posao, ali i da vole svoju zemlju.

Ministar mora da ima platu 10000 evra

Ne možemo imati ministre koji imaju platu od osamsto ili hiljadu evra. Ne možemo imati za ministre Ijude koji nemaju, jer prvo uzimaju malo, a onda postaju alavi. To je Ijudska slabost. To je prva pretpostavka korupcije. Ministar tako dolazi u poziciju da, iako mu je posao stalno da se viđa sa Ijudima i demonstrira nezavisnost i autoritet, on ne može ni da priušti da recimo jednom dnevno plati ceh u restoranu. Ministar mora da ima između pet i deset hiijada evra platu.
Razgovarao sam sa bivšim ministrom finansija Italije i čovekom koji je vodio antikorupcijski komitet u toj zemlji koji mi je rekao: ako želite da pobedite korupciju morate da date velika primanja ministrima i visokim činovnicima i da oni snose kompletnu odgovornost u svojim resorima. Takođe, objasnio mi je da je Italija donela odluku da u slučaju velikih projekata koji su ostvareni na inicijativu minlstra, on može da uzme određeni procenat ali ne više od tri odsto. Pritom, uslov je da se za to plati porez i da se javno zna da je to uzeo. Ali ako do toga dođe, usluga za koju je uzeo novac mora biti najkvalitetnija i najpovoljnija. Italijani procenjuju da je tom merom država uštedela 30 odsto na svakom projektu, a od toga je svaki ministar uzeo do tri odsto. To je dobar primer.

S: To vam je, koliko se sećamo, stara ideja?
N.Đ: Kada sam se bavio politikom, svojevremeno sam Slobodanu Miloševiću predložio da ministrima daju plate od po 5.000 maraka, plus bonus od pet miliona maraka na kraju mandata ako prođu sa najvišim ocenama – dakle pošteno i bez korupcije. Na vladu od 20 ministara to je 100 miliona godišnje, a reč je o iznosu koji bi se dodeljivao na kraju mandata, a ne svake godine. Šta mislite koliko Srbija gubi od korupcije godišnje?! Obelodanjeno je da se samo na nedoslednostima u javnim nabavkama gubi 600 miliona evra godišnje!

Amerikanci pričaju bajke, seju horor i haos

Treba sarađivati sa SAD, ali hajde da budemo realni i kažemo šta oni rade…
SAD su do skoro koristile 45 odsto svetskih sirovina. Zamislite da toliko koriste i Rusija i Kina – pa to znači da za ceo preostali svet ostaje svega 10 odsto. SAD proteklih 40 godina sprovode veliku prevaru sa dolarom od kada su ukinuli “zlatni standard” i počeli besomučno da štampaju dolare vezujući sve cene za svoju valutu. Tako su oni danas zemlja koja ima dug između tri i četiri hiljade milijardi dolara. Dalje, SAD su navikle da u ime demokratije ruše demokratiju širom sveta – to smo videli i na primeru razbijanja Jugoslavije, ali i drugde. Pogledajte samo šta Noam Čomski ili Džon Perkins govore o SAD i pokazuju šablon u njihovoj politici koja uništava sve druge, a čini Ameriku prvom i glavnom. Zato postoji i NATO i zato mi nije jasno zašto bismo se učlanili u NATO.
Ovim samo hoću da istaknem da je neophodno da pogledamo činjenice i da ih uvažimo, a ne da ih prećutkujemo. To ne znači da sa nekim ne treba sarađivati, ali u građenju odnosa treba polaziti od pune istine, a ne od bajki, poput ovih o zapadnoj-američkoj demokratiji kako se to kod nas godinama plasira.

visoko obrazovanje po ugledu na najprestižnije svetske obrazovne ustanove, po povoljnim uslovima.
školarina na 10 mesečnih rata!

Zakaži besplatne konsultacije sa našim stručnim kadrom