Vesti

Edward Snowden otkrio super-tajne dokumente SAD o praćenju preko Internetu

Izvor: Advance

Jedno od najznačajnijih “curenja informacija” dogodilo se prošlog tjedna kada je bivši zaposlenik CIA-e, Edward Joseph Snowden, dostavio senzacionalne dokumente britanskom listu The Guardian i američkom The Washington Post. Zahvaljujući Snowdenu brojne “teorije zavjere” od sada to više nisu, već postaju neoborive činjenice.

Živimo u doba kada se znatan dio komunikacija odvija putem interneta, ili da budemo još precizniji – znatan dio komunikacija se odvija putem servisa američkih korporacija. Facebook, Google-ov Gmail, Youtube, Twitter, Skype samo su neki od servisi kojima danas komuniciraju milijuni, zapravo već i milijarde. Imajući u vidu kako su sve ovo proizvodi američkih multinacionalnih korporacija, samo naivni bi mogli povjerovati da američka vlada nije duboko upletena u praćenje i špijuniranje podataka. No, stiglo je vrijeme kada će i naivni morati progledati.

Podaci su počeli “curiti” prošlog tjedna u britanskom listu The Guardian. Nagađanja oko toga tko stoji iza curenja nisu dugo trajala. Edward Joseph Snowden (29) jučer je javno istupio te priznao kako je on podatke o masovnom nadzoru interneta pustio u javnost. No, da bi izbjegao sudbinu Bradleya Manninga, Snowden se prvo “sklonio na sigurno”, točnije u Hong Kong otkuda se obratio javnosti.

Sustav masovnog nadzora kojeg je otkrio javnosti nazvao je “arhitekturom opresije s beskonačnim primjenama”. “Njihov cilj je da svaka konverzacija i svaka forma ponašanja u svijetu bude njima dostupna”, rekao je.

Njegovi dokumenti otkrivaju kako američka vlada ima detaljne izvještaje o telefonskim razgovorima gotovo svakog pojedinca u SAD-u, ali nadzor je i puno širi – program kojeg je Snowden otkrio doslovno špijunira i nadzire cijelu planetu i to u suradnji s najvećim internetskim i informatičkim kompanijama kao što su Google, Facebook, Microsoft i druge.

Snowden je otkrio kako američka Agencija za Nacionalnu Sigurnost (NSA) koristi posebni program pod nazivom “Bezgranični Informator” kojime prikuplja, primjerice na prostoru Europe, i do 3 milijarde pojedinačnih podataka o pojedincima i poslovanjima u mjesec dana.

Na priloženoj karti ističe se kako SAD nadzire sve europske zemlje, no najveći nadzor se vrši u najvećoj europskoj ekonomiji, Njemačkoj.

Snowden je jučer dao intervju za britanski The Guardian. Intervju je odradio istraživački novinar Glenn Greenwald. Razgovor je jako zanimljiv, stoga se osvrnimo prvo njega.

Intervju:

The Guardian: “Zašto si odlučio postati zviždač?”
Snowden: “NSA su izgradili infrastrukturu koja im omogućava presretanje gotovo svega. S ovim mogućnostima većina ljudske komunikacije je automatski praćena bez ciljanja. Ako bih želio pogledati Vaše e-mail poruke ili broj Vaše supruge, samo bih trebao pogledati u sistem. Mogu dobiti Vaše e-mail poruke, lozinke, telefonske podatke, kreditne kartice… Ne želim živjeti u takvom društvu, gdje se rade takve stvari. Ne želim živjeti u svijetu gdje se sve što kažem i napravim snima. To nije nešto što mogu poduprijeti ili živjeti pod takvim sustavom”.

The Guardian: “Ali zar ne postoji potreba za nadzorom kako bi se smanjile šanse da dođe do terorističkih napada kao u Bostonu?”
Snowden: “Moramo odgonetnuti zašto je terorizam nova prijetnja. Uvijek je postojao terorizam. Boston je bio kriminalni čin. Ovdje se nije radilo o nadzoru nego potrebi da policija odradi svoj posao. Policija je dobra u odrađivanju svog posla”.

The Guardian: “Vidite li sebe kao još jednog Bradleya Manninga?”
Snowden: “Manning je bio klasični zviždač. Inspiriran općim dobrom”.

The Guardian: “Smatrate li da ste počinili kriminal?”
Snowden: “Vidjeli smo dovoljno kriminaliteta od strane vlasti. Licemjerno je optuživati mene. Smanjili su javnu sferu utjecaja”.

The Guardian: “Što mislite što će se dogoditi s Vama?”
Snowden: “Ništa dobroga”.

The Guardian: “Zašto Hong Kong?”
Snowden: “Mislim da je zaista tragično da se Amerikanac mora preseliti na mjesto koje ima reputaciju manjih sloboda. No, Hong Kong ima reputaciju slobode unatoč Kini. Ima snažnu tradiciju slobode govora”.

The Guardian: “Što dokumenti koje ste objavili otkrivaju?”
Snowden: “Da NSA rutinski laže u odgovorima kongresnih istraga o širini nadzora u SAD-u. Kada su senatori Ron Wyden i
Mark Udall pitali o magnitudi ovoga, iz NSA-a su im poručili kako nemaju sredstva za mjerenje. No postoje sredstva. Imam karte koje pokazuju što se sve nadziralo. Prikupljamo više digitalnih komunikacija od Amerikanaca nego od Rusa”.

The Guardian: “A što je s prosvjedima Obamine administracije o hakiranjima iz Kine?”
Snowden: “Mi hakriramo svih i svugdje. Volimo raditi razliku između nas i ostalih, ali mi se nalazimo u gotovo svakoj zemlji svijeta, a nismo u ratu s tim zemljama”.

The Guardian: “Da li je moguće zaštititi se od državnog nadzora?”
Snowden: “Nemate ni pojma koje sve mogućnosti oni imaju. Širina njihovih mogućnosti je zastrašujuća. Možemo postavljati sustave za praćenje u računala. Čim se spojite na mrežu mogu identificirati Vaše računalo. Nikada nećete biti sigurni, kakvu god zaštitu da koristite”.

The Guardian: “Da li je Vaša obitelj znala što planirate?”
Snowden: “Ne. Moja obitelj ne zna što se događa… Moj najveći strah je da će krenuti na moju obitelj, moje prijatelje, partnere… svakoga s kime sam bio u odnosu… Morati ću živjeti s time do kraja svog života. Neću moći komunicirati s njima. Vlasti će djelovati agresivno protiv svakoga tko me poznaje. Zbog toga ne spavam po noći”.

The Guardian: “Kada ste odlučili pustiti dokumente u javnost?”
Snowden: “Vidite stvari koje su uznemirujuće. Kada sve to vidite, shvaćate koliko je to zlostavljanje. Osjećaj da radite nešto krivo se gomila u vama. Nisam se jedno jutro probudio i rekao danas je dan kada ću to napraviti. Ovo je bio prirodni proces.
Mnogi ljudi su 2008. glasali za Obamu. Ja nisam glasao za njega. Glasao sam za treću stranku. No, vjerovao sam u Obamina obećanja… sada se ispostavilo da je nastavio s politikom njegovog prethodnika.”

The Guardian: “Kakva je Vaša reakcija na Obamin govor ovog petka u kojem je odbacio curenje informacija te pozdravio debatu o ravnoteži između otvorenosti i sigurnosti?”
Snowden: “Moja prva reakcija je bila da ima problema sam sa sobom, nije vjerovao u vlastite riječi. Nastojao je obraniti nešto što je neobranjivo i on je to znao”.

The Guardian: “A druge generalne reakcije na objavljivanje dokumenata?”
Snowden: “Iznenađen sam i zadovoljan što je javnost reagirala snažno u obrani svojih prava koja im se oduzimaju u ime sigurnosti. Ovo nije kao Occupy Wall Street, no postoji pokret na terenu koji se sprema izaći na ulice 4. srpnja u obranu Četvrtog Amandmana pod nazivom “Vratimo Četvrti Amandman”. Reakcije na internetu su velike i pozitivne”.

The Guardian: “Analitičar iz Washingtona, Steve Clemons, rekao je kako je čuo razgovor o obavještajnoj konferenciji koja se upravo održala. Prema njegovim riječima, na toj konferenciji je rečeno kako i novinar i zviždač moraju “nestati”. Kako se osjećate po tom pitanju?”
Snowden: “Netko je rekao kako ‘pravi špijuni’ ne govore tako. No, ja sam špijun i tako govorim. Kada god smo imali debatu u uredu o tome kako pristupiti nekom kriminalu, nitko se ne zalaže za proces – samo za odlučnu akciju. Radi se generalno o autoritarnom pogledu na stvari.”

The Guardian: “Imate li neki plan?”
Snowden: “Mogu samo sjediti i nadati se kako me vlasti u Hong Kongu neće deportirati… Cilj mi je zatražiti azil u nekoj zemlji koja dijeli moje vrijednosti. Država koja najbolje odgovara tom profilu je Island. Oni su se založili za slobodu interneta. No zaista ne znam kako će moja budućnost izgledati. Mogli bi izdati Interpol tjeralicu, no ne smatram da sam počinio zločin izvan domene SAD-a. Držim da bi u tom slučaju bilo jasno kako se radi o politički motiviranoj tjeralici”.

The Guardian: “Smatrate li da ćete vjerojatno završiti u zatvoru?”
Snowden: “Ne bih mogao ovo napraviti bez da prihvatim rizik da ću završiti u zatvoru. Ne možete ustati protiv najsnažnijih svjetskih obavještajnih službi, a da niste spremni prihvatiti takav rizik. Ako vas se žele dočepati, s vremenom će uspjeti”.

The Guardian: “Kako se osjećate sada? Gotovo tjedan dana nakon objave prvih podataka”.
Snowden: “Smatram da je gnjev opravdan. To mi daje nadu da, bez obzira što se desilo meni, ishod će biti pozitivan za Ameriku. Ne očekujem da ću više ikada vidjeti svoje doma, mada bih želio”.

 

Čovjeku kao što je Snowden može se samo čestitati na hrabrosti jer za ovakav potez zaista treba mnogo hrabrosti. Rijetki su oni koji će žrtvovati svoj dosadašnji “stabilan” život za veći cilj, za istinu. Upravo to je mladi Snowden i učinio. Pritom se ne smije zaboraviti ni novinar Glenn Greenwald koji je zbog svog angažmana sada također u poprilično delikatnoj situaciji. Ovo su ljudi koji zaslužuju da budu prepoznati od strane najviših instanci, no to nije svijet u kojem živimo. U ovom svijetu ljudi poput Baracka Obame dobivaju Nobelove nagrade.

Zbog otkrića da je njegova administracija prisluškivala svega nekoliko osoba, američki predsjednik Richard Nixon 1974. je podnio ostavku nakon izbijanja afere Watergate. Danas američki predsjednik, Barack Obama, prisluškuje najmanje pola svijeta, no nitko ni ne spominje da bi on također morao nakon ovog skandala podnijeti ostavku. Štoviše, na konferenciji za novinare on čak bahato brani odluke svoje administracije te građanima poručuje “nitko ne prisluškuje vaše razgovore”.

“Ne želim živjeti u ovakvom svijetu”, poručio je Snowden. Ova snažna izjava trebala bi, morala bi, biti poziv na buđenje američkog naroda koji se još uvijek nalazi u jako dubokom snu naivno vjerujući kako žive u “najvećoj demokraciji” na svijetu. Ta “velika demokracija” direktna je prijetnja svakom stanovniku SAD-a koji prepozna svu težinu i važnost Snowdenovih riječi, svakome tko također dođe do zaključka da ne želi živjeti u “ovakvom svijetu”.

No, ovo više nije samo pitanje stanovnika SAD-a. Američke tajne službe i vladine agencije imaju daleko veće apetite. U pitanju je kontrola cijelog svijeta, ne samo SAD-a. A u najvećoj su opasnosti građani koji žive u američkim “satelitima”, tj. zemljama koje spadaju pod tzv. “sferu američkog utjecaja”.

Snowdenovi dokumenti zapravo su zastrašujuća otkrića. Imajući na raspolaganju toliku tehnološku moć, svaki “nepodoban” pojedinac može se promptno ukloniti uz minimalni napor. Dovoljno je u nečiji službeni E-mail sandučić ubaciti lažne dokumente, prepiske, informacije, pa da osoba bude brzinski optužena za terorizam ili bilo koji drugi zločin.

Nadalje, ovi dokumenti temeljito mijenjaju javnu raspravu po pitanju privatnosti i sigurnosti, barem bi morali. Mnoge teme više se ne mogu klasificirati kao “teorije zavjere”, jer dokazi sada postoje i nitko ih nije ni pokušao opovrgnuti.

Špijunski program PRISM

Snowden je listu The Guardian dostavio dokumente o postojanju širokog špijunskog programa američkog NSA pod nazivom PRISM (prizma).
Program podatke prikuplja u stvarnom vremenu. Obama je rekao kako je program razvijen s ciljem “identificiranja ljudi koji bi se mogli baviti terorizmom”. Obama je također rekao kako bi “američki građani trebali biti spremni dio svojih sloboda mijenjati za sigurnost”.

No, što je zapravo program PRISM? Prema tajnim dokumentima koje je Snowden dostavio britanskom listu, američki NSA putem programa ima direktan pristup serverima internetskih giganata kao što su Google, Facebook, Apple i drugi.

Napomenimo i to kako se program PRISM nikada do sada nije spominjao. Da nije bilo Snowdena nitko za ovaj masovni sustav nadzora ne bi niti znao.

Prati se sve – od e-mail poruka, podataka koji se skidaju preko interneta, do razgovara (chat) uživo. Iz britanskog lista su provjerili autentičnost dokumenata koji je zapravo tajna PowerPoint prezentacija od 41 stranice. Dokument ima oznaku “strogo čuvana tajna – bez distribucije stranim saveznicima”. Izgleda kako je prezentacija napravljena u svrhu treniranja novih obavještajnih operativaca za rad na sustavu.

U dokumentu se eksplicitno navodi “prikupljanje podataka direktno sa servera američkih izdavača usluga”. Nadalje, u dokumentu se ističu kako rad program odobravaju sve spomenute kompanije, no, u direktnom pitanju novinara kompanije se ograđuju. Google poručuje kako rade “sve po zakonu”, iz Apple-a navode kako nisu nikada ni čuli za program PRISM itd. “Ako to rade, onda to rade bez našeg znanja”, poručili su pojedini direktori iz Google-a.

No, jasno je kako NSA ipak ima pristup serverima, a dobili su ga promjenom američkog zakona o nadziranju koji je uveden za vrijeme Busheve administracije te “dorađen” od strane Obamine u prosincu 2012. Adaptacijom ovog zakona američke službe imaju pravo pratiti svaku osobu koja živi izvan SAD-a i koristi se američkim platformama (kao što su Facebook, Google itd) kao i Amerikance koji komuniciraju s osobama izvan SAD-a. Također postoji mogućnost i praćenja samo stanovnika unutar SAD-a.

Aktualno “curenje podataka” počelo je prošlog tjedna kada je Guardian objavio tajne dokumente u kojima se ističe kako je američka vlada, putem tajnog sudskog naloga, zatražila od Verzon-a – jednog od tri najveća telekoma u SAD-u – da im predaju podatke o telefonskim razgovorima svih njihovih klijenata, dakle podatke o milijunima stanovnika SAD-a.

No, ova nova otkrića daleko prelaze i skandal oko Verizon-a. Naime, nadzorom interneta mogu se prikupiti daleko opširniji podaci o korisnicima nego kada je u pitanju telefonska komunikacija.

Program PRISM počeo je s radom još 2007., dakle u vrijeme administracije Georgea W. Busha i za vrijeme cijelog trajanja Obamine administracije koja se sada nalazi u drugom mandatu. Od 2007. neke od najvećih kompanija su na popisu sustava PIRSM. Prvi je, prema dokumentaciji, informacije američkim vlastima predao Microsoft, još u prosincu 2007. Ironično, Mircrosoft ovih dana ima veliku reklamnu kampanju u kojoj je glavni slogan: “Vaša privatnost je naš prioritet”.

Yahoo programu PRISM pristupa 2008., Google, Facebook, PalTalk pristupaju 2009. YouTube dolazi na popis PRISM 2010. Skype i AOL stižu 2011. i u konačnici 2012. u programu počinje sudjelovati i Apple. U dokumentu se ističe kako se program nadzora korisnika i dalje širi te kako će novi pružatelji usluga uskoro biti “uključeni”.

Zajedno ove kompanije imaju ogromnu dominaciju nad e-mail porukama, pretragama, video snimkama i komunikaciji putem interneta. Dokumenti otkrivaju kako se PRISM program direktno spaja na servere ovih kompanija. Drugim riječima, američki NSA raspolaže s ogromnom količinom podataka o gotovo svakoj osobi koja se ikada spojila na internet jer većina korisnika interneta koristi upravo platforme koje nude gore spomenute kompanije. Sve kompanije su u američkom vlasništvu.

Mnogi aktivisti bili su zabrinuti oko prijašnjih američkih zakona, kao što su FAA i drugi, putem kojih bi američke vlasti mogle pratiti pojedince uz prethodno odobrenje telekoma ili internetske kompanije. U tom kontekstu program PRISM je nešto daleko “strašnije” – američke vlasti putem ovog programa ne trebaju nikakva odobrenja, niti od telekoma niti od kompanija, već “uživo” prate sve podatke direktno s njihovih servera.

Na tajnoj prezentaciji ističe se koje sve podatke američki NSA dobiva od kompanija:
– e-mail poruke
– video i glasovni razgovori (chat)
– video snimke
– fotografije
– snimljeni podaci
– glas preko IP adrese (VoIP)
– transfer podataka
– video konferencije
– informacije o aktivnosti korisnika (logiranje itd.)
– detalji o društvenim mrežama
– specijalni zahtjevi

Stranica dokumenta koja prikazuje što se prikuplja od koga:

Stranica dokumenta koja prikazuje kada se koja kompanija uključila u program PRISM:

Tajni dokumenti o programu PRISM koji su proslijeđeni Guardianu su novijeg datuma – travanj 2013. Ovakvo curenje podataka još nikada nije zabilježeno u američkom NSA-u.

Dokumenti otkrivaju kako NSA, najveća svjetska organizacija za nadzor, može nabaviti podatke o bilo kojem pojedincu bez da moraju proći proces traženja tih podataka od kompanija ili da za podatke moraju prvo dobiti sudski nalog. Cijeli taj proces jednostavno je zaobiđen direktnim spajanjem na servere kompanija. Da je netko pokušao ovo ozbiljno tvrditi prije mjesec dana vjerojatno bi ga nazvali ludim ili okorjelim “teoretičarem zavjere”, no danas su ti podaci javni i provjereni.

NSA ovim programom ne samo da mogu pregledati cijelu “povijest” pojedinog korisnika interneta, već ga mogu specifično pratiti u “stvarnom vremenu”, sve što radi na mreži.

Grafika: karta priložena s ostalim dokumentima na kojoj je označen intenzitet prikupljanja informacija po državama – u samom vrhu nalazi se Iran (zelena boja, manji intenzitet – crvena boja, veći intenzitet)

Dokument također otkriva kako američki FBI djeluje kao posrednik između obavještajnih agencija i internetskih kompanija. U dokumentu se navodi kako je PRISM “jedan od najdragocjenijih, unikatnih i produktivnih pristupa” za NSA. Nadalje, u dokumentu se čak hvale “snažnim rastom” uporabe PRISM programa od strane kompanija preko kojih dobivaju podatke.

Ističe se kako je u 2012. porast prikupljenih informacija sa Skype-a porastao za 248%, s Facebook-a, 131%, 63% s Google-a. Opisuju se planovi koje još nove usluge planiraju uskoro uključiti u svoj program, kao npr. Dropbox servis za fotografije na internetu. Sudeći prema ovim informacijama, svaki malo jači servis u SAD-u postaje dio ovog ogromnog sustava za nadzor. Imajući u vidu kako su FBI “posrednici” između NSA-a i kompanijama, postavlja se pitanje – da li kompanije uopće imaju izbora? Čak i da nemaju, ova dokumentacija nam pokazuje kako su svi redom odlučili šutiti te kako nikoga zapravo nije ni najmanje briga za privatnost i sigurnost njihovih korisnika, već isključivo za zaradu.

Da stvar bude još degutantnija, upravo se najveće internetske kompanije najviše nameću kao veliki dušobrižnici kada ja riječ o privatnosti i sigurnosti njihovih korisnika. Ovi dokumenti pokazuju kako je stvar potpuno drugačija – sve podatke, od “privatnih” facebook fotografija do osobnih e-mailova, predaju bez imalo provjere američkim špijunskim organizacijama koje tada s podacima mogu raditi što hoće. Mogu ucjenjivati, mogu podmetati, mogu osobu bankrotirati, strpati u zatvor – drugim riječima, mogu što god požele i samo je pitanje koliko se toga već i događa.

Jameel Jaffer, direktor ACLU Centra za Demokraciju ističe kako bi bilo zaprepašćujuće da se pojavila samo vijest kako NSA uopće traži ovakav pristup od kompanija. U stvarnosti NSA radi i puno više. “Šokantno je već to da NSA traži od kompanija ovakav pristup. NSA je dio vojske. Vojsci je dat pristup bez presedana civilnoj komunikaciji. Ovo je bez presedana militarizacija domaće komunikacijske infrastrukture. Ovo je izuzetno zabrinjavajuće za svakoga tko brine o ovom razdvajanju”, rekao je.

Globalne implikacije

Ovo više nije problem samo SAD-a, već i cijelog svijeta. Američke službe, povezane s vladom i američkom vojskom, vrše agresiju protiv privatnosti internet korisnika diljem svijeta.

Snowden je žrtvovao svoj ugodan život, obitelj, stabilnu karijeru s godišnjom plaćom od oko 200,000 USD, kako bi svijetu pokazao pravu istinu. Sada taj isti svijet mora pokazati njemu kako njegova žrtva nije bila uzaludna.

Realno gledajući, puno gore od ovoga zaista ne može biti. Ova dokumentacija pokazuje kako su razni američki zakonski akti, više-manje, samo obična magla u usporedbi s PRISM programom koji potpuno eliminira privatnost korisnika na internetu.

Uz sva ova otkrića i sve što SAD radi u pozadini, povrh svega još nastoje u krupni plan medijskog fokusa gurnuti “hakerske napade iz Kine”. Ovi dokumenti pokazuju kako svijetu nikakvu prijetnju ne predstavljaju “kineski hakerski napadi”, jer ono što upravo provodi SAD – i to već godinama – daleko je strašnije i jezivije od bile čega vezanog uz cyber sigurnost do sada.

Što nam ovo sve pokazuje? Pokazuje da je SAD već duboko ušao u fazu imperijalizma te – kao i svaka prava imperija – nastoji podrediti svijet sebi i svojim interesima. Možda se nakon ovih objava nešto promjeni, Snowden se svakako nada da hoće, no nažalost teško je očekivati neku veću reakciju stanovnika SAD-a ili pak svijeta.

Poražavajuća je činjenica da su mnogi zapravo svjesni toga da možda “veliki brat” kao u Orwellovom romanu “1984” nadzire svaki njihov korak, no mnogi se jednostavno mire s time. Predaju se trivijalnostima svakodnevnice prihvaćajući dominaciju velikih sila te otpor unaprijed proglašavaju uzaludnim. Sve dok je tako, ovakve vijesti mogu iznenaditi, ali ne i šokirati. Ipak, pitanje je do kada će biti tako – ovo aktualno curenje podataka veliki je korak naprijed jer teorije, koje su zaista mogle mnogima zvučati “radikalno”, sada postaju činjenice.

Naravno, problem u ovom slučaju nije samo NSA, ni Obamina administracija koja pojačava ove programe. Problem je cjelokupan izrabljivački sistem koji se krije iza plemenitih riječi kao što su demokracija, sloboda, ljudska prava i slično. Kapitalističko-izrabljivački model, čak i ako je u jednom periodu okarakteriziran većim slobodama pojedinca, na kraju uvijek stremi ka autoritarnoj vlasti, nadzoru, progonu disidenata i u konačnici fašizmu.

U SAD-u se posljednjih godina dešavaju jako opasne stvari. No, “američki način” daleko je uspješniji u svojem djelovanju od drugih. Uzmimo Tursku kao primjer – jasno je kako se turski premijer Erdogan jednostavno ne snalazi u općem kaosu oko njega te svojim nepromišljenim izjavama dovodi sam sebe na korak do svrgavanja. U SAD-u se tako nešto nikada neće dogoditi jer izvršna vlast u SAD-u nije zadnji stupanj kontrole. Predsjednik Obama vješto se probija kroz sve skandale i svoju funkciju više obavlja kao glumac, a ne političar.

Naizgled sustav u SAD-u djeluje besprijekorno, neumoljivo i bez ikakve naznake da bi ga iznutra nešto moglo ugroziti. No, to je samo zato jer prema javnosti nastupaju “glumci” koji imaju zadatak ostaviti dojam kako je sve “ok”. U stvarnosti ovakva curenja podataka najveća su noćna mora američke vladajuće elite, jer uz sav špijunski “software i hardware”, još uvijek ne mogu s apsolutnom sigurnošću otkriti gdje u kojem uredu sjedi novi Bradley Manning, novi Edward Joseph Snowden ili neki drugi heroj našeg doba čiji je osjećaj za pravednost, pravdu i ljudskost presnažan da bi se dao trajno ukrotiti.

Na demokraciju u ovom slučaju američki stanovnici ne mogu računati, jer obje stranke – Republikanski i Demokrati – ovih dana žestoko su stali u obranu obavještajnih službi. U “normalnoj” demokraciji bi jedna stranka iskoristila ovaj ogroman skandal za političko poentiranje protiv druge, no to nije slučaj u SAD-u gdje su i stranke, liberalni Demokrati i konzervativni Republikanci, zapravo također dio političkog kazališta za mase, a ne stvarni suparnici.

U širem kontekstu globalnog otpora protiv izrabljivačkih sistema diljem svijeta, ovo je još samo jedna borba, no ovu borbu mogu voditi isključivo hrabri, oni koji mogu i znaju razlučiti dobro od zla. “Ovo nije svijet u kojem želim živjeti”, rekao je Snowden i to je stav vrijedan poštovanja.

Izvori i reference:
NSA Prism program taps in to user data of Apple, Google and others
http://www.guardian.co.uk/world/2013/jun/06/us-tech-giants-nsa-data

Through a PRISM darkly: Tracking the ongoing NSA surveillance story
http://gigaom.com/2013/06/07/through-a-prism-darkly-tracking-the-ongoing-nsa-surveillance-story/

Manning 2.0? Former NSA consultant behind massive US surveillance leak
http://rt.com/news/nsa-leak-contractor-edward-snowden-443/

Edward Snowden, NSA whistleblower: ‘I do not expect to see home again’
http://www.guardian.co.uk/world/2013/jun/09/nsa-whistleblower-edward-snowden-why

“A Massive Surveillance State”: Glenn Greenwald Exposes Covert NSA Program Collecting Calls, Emails

NSA whistleblower reveals identity, exposes US government’s “architecture of oppression”
https://www.wsws.org/en/articles/2013/06/10/snow-j10.html

visoko obrazovanje po ugledu na najprestižnije svetske obrazovne ustanove, po povoljnim uslovima.
školarina na 10 mesečnih rata!

Zakaži besplatne konsultacije sa našim stručnim kadrom