Vesti

Prof. dr Darko Tanasković: Željko Simić se poslednjih godina potvrdio kao sigurno najplodniji, a verovatno i najrelevantniji filozofski pisac u našoj sredini

Izvor: Blic

Nekolikim fundamentalnim i kompleksnim misaonim zahvatima u više obimnih tomova („Preobražaji totalitarne svesti. Prolegomena za sociologiju saznanja“ – 2006, „Filozofija moderne psihe. Epistemmologija totalitarne svesti – od Dekarta i Paskala do Frojdove ego-koncepcije“ – 2007, „Antropološka epistemologija epohe. Lakan i Derida: napuštanje raciocentrizma i obnova ’kriptičke’ tradicije“ – 2009, „Jung i hrišćanstvo“ – 2011) Željko Simić se poslednjih godina potvrdio kao sigurno najplodniji, a verovatno i najrelevantniji filozofski pisac u našoj sredini. Dosledne sebi, sredina, odnosno intelektualna čaršija, i struka, odnosno mislilački esnaf, tu činjenicu zadivljujuće uporno i uspešno (kao da) ne primećuju. Simić, međutim, posvećenički se baveći promišljanjem duhovne situacije vremena, i te kako primećuje i ne ostavlja na miru njih. Dosledno na prvoj liniji odbrane, ili tačnije spasavanja Logosa i Subjekta, on nemilosrdno, ali i krajnje kompetentno i ubedljivo secira i razobličava protagoniste postmodernističke opsednutosti dekonstruisanjem i ukidanjem svih operativnih pojmova, strukture i subjekta, koji stoje na putu konačnog trijumfa „već formativno presudno delujuće sile doba“, u ime čijeg je nimalo filozofskog interesa čitava ova kolosalna operacija još poodavno započeta.

Uz dužno poštovanje prema „udarnim ranim autoritetima“ postmoderne, čije teoreme i inherentnu logiku misaonih prosedea odlično poznaje i do u tančine analitički razlaže, Simić svoju izoštrenu kritičku pažnju u novoj knjizi ( „Manifest Žižek“) usmerava preko granica postmoderne, ka (prividnom) fenomenu njenog nadmoćnog osporavanja u „post-postmodernističkom“ diskursu čije su teorijska, a i moralna (ako je o moralu još dopušteno govoriti?) autentičnost i konzistentnost krajnje sumnjivi i slute na to da je nihilistički, antilogosni i antisubjekatski inženjering ušao u završnu fazu. Zaključujući, s Hedbidžom, da je postmodernost „puka reč bez značenja“, Simić u spektakularnoj (i spektakularizovanoj) pojavi globalno prisutnog i do (veštačkog) neba uzdizanog savremenog „post-postmodernističkog“ gurua Slavoja Žižeka prepoznaje i precizno dijagnostikuje prototip navodno nonkonformističkog estradnog mislioca. Ovaj samostalno niti utemeljuje niti rekapitulira i konsoliduje vrednosni korpus s nosivošću opšte reference u odredjenom (dužem) vremenu, već iznosi stavove i sudove koji „izgledaju kao originalni“, ali su zapravo samo refleks i (kvazi)filozofska formulacija diktata aktualnog duha vremena, posredovane emanacije faktičke globalne moći. S obzirom na to da danas neosporna svetska zvezda Slavoj Žižek, koji, kao Slovenac, „znatan deo inicijalne popularnosti duguje sinhronizovanosti svog prodora sa tragedijom sloma SFRJ na koji je godinama bila fokusirana svetska medijska pažnja“, ima podosta poštovalaca i u našoj sredini, nema sumnje da će Simićevo žestoko osporavanje ovog intelektualističkog idola naići na podeljene reakcije. Dobro bi i poželjno bilo da izazove i javnu filozofsku i idejnu/ideološku raspravu, jer, ne zavaravajmo se, o filozofstvujuščoj ideologiji je u „manifestu Žižek“ ( ali ne i u istoimenoj knjizi!) prevashodno reč. Široko obrazovan, načitan, vispren i duhovit, Žižek je nesporno izuzetna pojava, ishodišno u lakanovskoj brazdi, gde se Simić s njime već sreo u „Antropološkoj epistemologiji epohe“. Intelektualno nije ni opravdano ni preporučljivo potcenjivati ga ili suviše dovoditi u vezu s novofilozofima tipa B.A. Levija, ali je potrebno argumentovano demistifikovati njegov „brendirani“ mislilački oreol, za koji nema stvarnog pokrića. Jer, Žižek svojom skokovitom estradnom misaonošću, neretko na nivou dosetke i kalambura, savremenom čoveku ne jemči ništa, ali ga publika oberučke prihvata, kao racionalizatora već učinjenog suštinskog pomaka od subjekatskog ka objekatskom statusu, koji kod ljudi izaziva anksioznost i strah, podobne za manipulaciju. Žižek mi je u Rimu jednom prilikom poverio da je on za Hrista, ali bez hrišćanstva. Knjiga Željka Simića objašnjava šta je sve time hteo da kaže.

visoko obrazovanje po ugledu na najprestižnije svetske obrazovne ustanove, po povoljnim uslovima.
školarina na 10 mesečnih rata!

Zakaži besplatne konsultacije sa našim stručnim kadrom