Vesti

Za Bžežinskog Balkan je unutrašnje jezgro velikog pravougaonika

Izvor: FSK

Možda bi se povodom neuspjelog puča u Turskoj vrijedilo podsetiti na kovanicu „balkanizacija Bliskog istoka“, što je američka doktrina, koja podrazumijeva fragmentiranje postojećih država, čak i onih koje su bile pouzdan partner SAD, i pojavu novih, marionetskih tvorevina. Respektabilan broj timova radio je projekcije i prateće simulacije. Sofisticirane analize odnosile su se na postkonfliktno smirivanje situacije i defragmentiranje, odnosno stvaranje nove geopolitičke slike iz kontrolisanog haosa. Timovi u Pentagonu u navedenom kontekstu razmatrali su fragmentiranje država poput Saudijske Arabije, Turske, u opciji je bio i Egipat. Konkretno, kad je o Turskoj reč, njen severoistočni deo predviđen je za novu državu Kurda, što je artikulisano kao američki, britanski i interes Izraela. Sudeći prema lakoći izvođenja operacija i odabira željenog scenarija, agenti haosa su odavno na terenu. Ako se sagledaju globalni interesi SAD, bez obzira da li ih predstavlja Kisindžer, Bilderberg, ili Bžežinski, haos u Turskoj je razumljiv.

Analizirajući nedavne stavove Bžežinskog, iznesene u naslovu namenjenom prvenstveno Rusima, „Na putu do globalne perestrojke“, o čemu je pisao portal Geoekonomist, uočavamo pomirljivost i poziv na saradnju, upućen Rusiji. Bžežinski u pomenutom tekstu projektuje novu-staru „šahovsku tablu“, odnosno prostor Evroazije kao razbijeno ogledalo, a u drugoj fazi, na razrušenoj Evroaziji, uspostavu američke dominacije. Stratezi Novog svetskog poretka, na čelu sa Bžežinskim, traže sve moguće načine da bi ostvarili dominaciju SAD, što podrazumeva kontrolu Bliskog istoka, Afrike, na kraju i Evroazije. Zabrinjava podatak da je Bžežinski zvanično savetnik američkog predsednika Obame, a svoje usluge je ponudio Hilari Klinton, ako bude izabrana, što je Bilderberg već verifikovao. Bžežinski ne može da zaboravi glavni lajtmotiv Velike šahovske table, da onaj ko poseduje srce Evroazije, poseduje celi svet. Reč je, naravno, o Evroazijskom Balkanu, kako je Bžežinski nazvao prostor smešten „unutar velikog pravougaonika koji označava zonu nestabilnosti, a obuhvata delove jugoistočne Evrope, centralnu Aziju s delovima južne Azije, Bliski istok i područje Persijskog zaliva“. Za Bžežinskog Evroazijski Balkan čini unutrašnje jezgro tog velikog pravougaonika, kojim SAD moraju ovladati. Pojednostavljeno, radi se o centralnoj Aziji.

Bžežinski je Obami i predložio da kao prelazno ili pomoćno rješenje bude da se aktivnost na Bliskom istoku ponudi Rusiji, kako bi se SAD više bavila centralnom Azijom. U tom kontekstu treba posmatrati i posjetu Moskvi državnog sekretara Džona Kerija, koji je Putinu iznio ponudu da SAD i Rusija ujedine vojne i obavještajne kapacitete „u interesu rješenja sirijske krize“. Ponuda koja je bila na stolu frapantno liči na mehanizam koordinacije koji Sarajevo nudi Republici Srpskoj: mi ćemo zajedno biti u tome, ali će izvršna komanda biti naša, tj. američka. Rusi nisu nasjeli.

Turski predsjednik Erdogan, pritisnut teškim ekonomskim problemima u kojima se nalazi njegova zemlja, i informacijama da SAD pripremaju teren za stvaranje države Kurda, počeo je da preispituje politiku prema Rusiji i Bliskom istoku. On se čak konsultovao sa SAD u pogledu izvinjenja Putinu zbog obaranja ruskog aviona, i dobio je saglasnost za to. Međutim, Amerikanci su željeli da se Erdoganovim izvinjenjem Rusima samo skrene pažnja sa centralne Azije, gdje su njihove operacije prilično odmakle. Erdogan je suviše ozbiljno shvatio američku saglasnost za izvinjenje Rusiji, te je pokrenuo razgovore o onome što ga tišti – lošoj ekonomskoj situaciji. Preokret privredi donijelo bi oživljavanje dva važna projekta, ranije dogovorena između Turske i Rusije: polaganje cijevi za Južni (Turski) tok i nastavak izgradnje atomske centrale koju Moskva treba da finansira sa 90% sredstava. Amerikanci Erdoganu preko toga nisu mogli preći.

Da se u pogledu puča sve odvijalo na brzinu vidi se i iz toga da pučisti uopšte nisu iznijeli političke zahtjeve, sem što su istakli da vraćaju demokratiju u Tursku, što je djelovalo kao fraza. Da je puč uspio, nastavilo bi se sa stvaranjem haosa u Jermeniji, Azerbejdžanu, Kazahstanu, uopšte u centralnoj Aziji, gdje Bžežinski cijeni da je Rusija najranjivija. Iako puč nije uspio, agenti haosa su nastavili po svome, prenoseći talas nereda prema Jermeniji i Kazahstanu, gdje su napadnute policijske stanice. Policijske stanice napadaju se i u Turskoj. Cilj je da se haos prenese na centralnu Aziju i Kavkaz. U Azerbejdžanu, Jermeniji, Kirgiziji i Tadžikistanu već borave „žute patke“. Namjera je da se iz ovog regiona „protjeraju Rusi“, a već je u toku protjerivanje Rusa sa Balkana.

I dok mediji pišu da je tokom puča nestalo 40 helikoptera i 14 brodova, niko se u značajnijom mjeri nije osvrnuo na rezanje komunikacija i prekid struje bazi Indžirlik, niti se zapitao da li su na sigurnom nuklearne bojeve glave. Da li scenarij agenata haosa dozvoljava mogućnost da Turska preko noći postane nuklearna sila, čak i u slučaju političkog otklona od SAD? Ili su to previdjeli, zaslijepljeni željom da se haos iz Turske što prije prenese na centralnu Aziju i Kavkaz? Sve su to argumenti koji ukazuju da je stabilna Turska neophodna za stabilan Kavkaz, stabilan Balkan, i neophodan faktor za smirivanje situacije na Bliskom istoku. Rusija će vjerovatno podržati i uraditi sve što doprinosi stabilizaciji situacije u Turskoj.

To otvara mogućnost da po smirivanju situacije, Rusija i Turska djeluju usklađenih interesa na Bliskom istoku i Balkanu, pri čemu bi Rusija bila zaštitnik pravoslavnih naroda, a Turska muslimana.

visoko obrazovanje po ugledu na najprestižnije svetske obrazovne ustanove, po povoljnim uslovima.
školarina na 10 mesečnih rata!

Zakaži besplatne konsultacije sa našim stručnim kadrom