Vesti

Može li sindikalni lider vratiti Švedsku na put Ulofa Palmea?

Izvor: Advance

Švedske Socijal-demokrate juče su na parlamentarnim izborima odnele pobedu čime se verovatno vraćaju na vlast (ukoliko formiraju koaliciju) nakon 8 godina u opoziciji. Ovo je idealna prilika da se prisetimo njihovog širom sveta poznatog i istaknutog lidera, Ulofa Palmea, za kojeg se s pravom može reći da je bio poslednji veliki levičarski lider Evrope – istinski borac za radničku klasu, ali i šampion prava naroda Trećeg sveta, prijatelj narodnooslobodilačkih revolucija, borac protiv rasizma, ksenofobije i svih vrsta ugnjetavanja, heroj ideala nesvrstanosti i gorljivi kritičar imperijalizma i neo-kolonijalizma, kako Zapadnog, tako i Istočnog.

Nakon njegove smrti, atentata 1986, evropski demokratski socijalizam umro je zajedno s njim. Njegova ostavština je švedska socijalna država kojoj i danas celi svijet zavidi. No, ko je zapravo bio Ulof Palme? Pre nego što potražimo odgovore na to pitanje, osvrnimo se na aktualnosti.

Parlamentarni izbori u Švedskoj

Aktualni lider švedskih Socijal-demokrata, Stefan Lofven, porazio je aktuelnog premijera Fredrika Reinfeldta na parlamentarnim izborima koji su se juče održali. Ovim potezom levi centar verojatno se vraća na vlast nakon 8 godina u opoziciji.

Biračko telo je reklo svoje – očigledno im se nije dopala pro-tržišna politika koju je provodio Reinfeldt nakon što je ista počela ugrožavati švedsku socijalnu državu, nešto što Šveđani još uvijek itekako vrednuju. Reinfeldt je pak poručio kako planira danas podneti ostavku na mesto premijera, a povući će se i s čela stranke do proleća.

Stagnacija socijal-demokrata, pad desnog centra i uspon krajnje desnice

Za Lofvena i socijal-demokrate ovo je tek prva runda – na izborima nisu uspeli osvojiti apsolutnu većinu te ih sada čekaju dugi i teški pregovori sa saveznicima po pitanju stvaranja koalicije.

Socijaldemokrate osvojili su 31,1% glasova, što je gotovo isto kao i na zadnjim izborima 2010. godine. No, Umerena stranka koju predvodi Reinfeldt pala je s 30,1% potpore na 23,2%. I pored činjenice da su tada, pre 4 godine, obe stranke osvojile gotovo isti broj glasova, konzervativna stranka desnog centra pokazala se uspešnijom u formiranju koalicije.

Na evropskom nivou poraz Reinfeldta je udarac za njegove konzervativne saveznike, a to su u prvom redu David Cameron u Britaniji i Angela Merkel u Nemačkoj. Reinfeldt je bio važan saveznik na kojeg su se mogli osloniti u sprovođenju pro-tržišne politike koja je trebala, navodno, pojačati konkurentnost Europske Unije.

Promenom vlasti u Švedskoj s evropske pozornice odlaze i dva uticajna političara – švedski ministar financija, Anders Borg, i ministar spoljnih poslova, Carl Bildt, koji je žestoko kritikovao Rusiju zbog situacije u Ukrajini.

Jučerašnji izbori potvrdili su stagnaciju socijal-demokratije i pad konzervativaca desnog centra, no veliki napredak ostvarila je stranka krajnje desnice, Švedski Demokrati (SD). Kao i druge stranke “desnije od desnog centra” u Evropi, SD se ističe po anti-imigracijskoj politici, populizmu, a neki je opisuju i kao fašističku, rasističku i ksenofobično stranku. Po pitanju spoljne politike traže ponovne pregovore o švedskom članstvu u Evropskoj Uniji uz žestoko protivljenje ulasku Turske u EU.

SD su 2010. osvojili 5,7% glasova, no na jučerašnjim izborima dobili su više nego dvostruko – 13% glasova. Neki su iznenađeni ovim rezultatom, no rezultat zapravo nije neko veliko iznenađenje pošto se stranke krajnje desnice sve bolje kotiraju širom Evrope, naročito u severnoj i zapadnoj Evropi.

Zbog činjenice da SD postaju konkretna politička snaga u zemlji, Lofven i socijal-demokrate pred sobom imaju situaciju u kojoj će morati tražiti saveznike i na desnom centru ako žele formirati koaliciju koja će biti u stanju donositi političke odluke u parlamentu.

Izlaznost birača bila je poprilično visoka, 83% – 6,106,938 izašlo je juče na izbore od ukupno 7,328,778 stanovnika s pravom glasa.

Za SD glasalo je 780,962 birača. Na drugoj strani političkog kompasa nalazi se socijalistička stranka Lijeva Stranka, koja je osvojila više nego duplo manje glasova od SD-a, 344,470.

SD je jedina stranka koja zastupa anti-imigracionu politiku, a aktuelna zbivanja doprinela su jačanju njihove pozicije. Naime, Švedska prima veći broj azilanata po glavi stanovnika od bilo koje druge zemlje u Evropi, a nedavno su ponudili trajni smeštaj svim sirijskim izbeglicama.

Stefan Lofven – od zavarivača, sindikalnog lidera do premijera

Najveći gubitnik jučerašnjih izbora ipak je desni centar, Reinfeldtova Umerena Stranka. Jedna stanovnica Stockholma rekla je u razgovoru za The Wall Street Journal: “Ljudi su umorni od toga u što se Švedska pretvorila. Bolnice, škole, sve je to postalo lošije – ljudi su umorni od toga”.

Nebriga za socijalnu državu koštala je Reinfeldta izbora – već neko vreme se u Švedskoj priča o sve lošijem standardu u školama, domovima za starije, vrtićima i bolnicama. Švedska već tradicionalno ima veoma snažnu socijalnu državu koju većina želi zadržati. Reinfeldt je uveo pet rundi smanjenja poreza na dobit, no ta praksa neminovno je smanjila količinu novca koji je potreban za funkcioniranje opsežne socijalne države u Švedskoj.

Ukoliko se snađe u procesu stvaranja vladajuće koalicije, Stefan Lofven bi po svemu sudeći trebao postati novi premijer. Reč je o čoveku iz radničke klase. Rođen je 21. jula 1957. Deset meseci nakon rođenja ostavili su ga u sirotištu. Kasnije ga je udomila jedna porodica iz grada Solleftea.

Nakon srednje škole postao je zavarivač. Oko godinu dana studirao je na fakultetu, no tada odustaje. No, kasnih 20-ih postaje istaknuti sindikalni lider u moćnom švedskom sindikatu metalaca, IF Metall. 2001. postaje potpredsjednik sindikata, a 2005. i predsednik. Godinu dana kasnije izabran je za izvršni odbor švedske Socijal-demokratske stranke. Nakon odlaska Hakana Juholta s čela stranke počelo se pričati da bi Lofven mogao zauzeti njegovo mjesto, to se i dogodilo na stranačkom izboru 27. januara 2012. i od tada Lofven postaje vođa opozicije u Švedskoj.

Nakon pobede neki ga kritikuju da nema političkog iskustva, no te kritike primarno dolaze od strane onih koji su jako dobro prolazili za vreme vlasti desnog centra koja je primarno brinula kako maksimizirati profite velikim kompanijama.

Ulof Palme

Ovo je prvi put u preko 100 godina istorije švedske Socijal-demokratske stranke da je na njenom čelu jedan sindikalni vođa. Kako će on vladati, tek će se videti, no činjenica da će morati davati ustupke pojedinim “neprirodnim” koalicionim partnerima sigurno će mu donekle vezati ruke. Ipak, Lofven ističe kako mu je jedan od političkih uzora nekadašnji levičarski švedski lider, vođa Socijal-demokratske Stranke, Ulof Palme koji je ubijen u atentatu u februaru 1986. Palme će ostati zapamćen kao prvi Zapadni lider koji je posetio Kubu nakon socijalističke revolucije. Žestoko se protivio ratu u Vijetnamu, politički i financijski pomagao je revolucionare u El Salvadaoru i Nikaragvi, kao i južnoafrički ANC, palestinski PLO te Polisario Front (Zapadna Sahara).

Palme je 23. decembra 1972. u govoru na švedskom državnom radiju uporedio američko bombardovanje Hanoja s bombardovanjem Guernice i istrebljenjem Jevreja u Treblinki. SAD su žestoko reagovale ističući kako je Palme “drsko uvredio SAD” zbog čega su prekinule diplomatske odnose s Švedskom.

Palme je ubijen na ulicama Stockholma 28. februara 1986. Nikada nije razjašnjena misterija po pitanju ko je naručio i izveo atentat na švedskog premijera. Sitni kriminalac i narkoman Christer Pettersson proglašen je krivim dve godine kasnije, no sud je kasnije utvrdio kako on nije bio atentator i pušten na slobodu. Postoje razne teorije, a prema jednoj od mnogih – koju je objavio nemački konzervativni list Focus – navodno ga je ubila jugoslavenska UDBA. Isti list tvrdi kako je njegov ubojica i dalje živ te kako i dan danas živi u Zagrebu (navodno je cilj bio za ubistvo okriviti hrvatsku emigraciju).

Drugi nemački list, liberalni Die Zeit, pak piše kako su ga ubili desničarski pripadnici švedske policije.

Brojne druge teorije su se tokom godina takođe spominjale, kao i one da je iza atentata stajala švedska ekstremna desnica, južnoafrička obaveštajna služba, nemačka levičarska grupa Baader-Meinhof pa i ogranak Kurdske radničke stranke. Jedna teorija govori kako je za ubistvo odgovorna CIA zbog Palmeova protivljenja razmeštaju nuklearnog oružja u Skandinaviji.

Klasne podele i stvaranje socijalista

Sven Ulof Joachim Palme je rođen 30. januara 1927. u dobrostojećoj porodici u Stockholmu. Otac mu je bio biznismen, holandskih korena, a majka baltičko-nemačkog porekla (kao izbeglica dolazi u Švedsku 1915). Zanimljiv je i podatak da je njegov pra-pradeda, Alexander von Knieriem (1837 – 1904), bio glavni pravnik u senatu Carske Rusije, kao i senator te član državnog veća.

Palmeov otac je umro kada je Palme imao svega 6 godina. I pored činjenici da dolazi iz više klase, na Palmea su već u ranoj mladosti uticali levičarski ideali i socijal-demokratija. Njegova putovanja zemljama Trećeg sveta otvorila su mu oči (slično političko buđenje prošao je i argentinski revolucionar Ernesto Che Guevara, koji je takođe dolazio iz imućne porodice), a naročito putovanja po SAD-u gde je vidio duboke nejednakosti između bogatih i siromašnih, kao i rasnu segregaciju.

U pauzi za vreme studiranja otišao je u SAD. Putovao je auto-stopom širom zemlje, pa sve do Meksika. U kasnijim godinama često je znao isticati: “Amerika me učinila socijalistom”.

1949. postaje član švedske Socijal-demokratske stranke. Nastavio je intenzivno putovati Evropom i svetom, a posebno su ga zanimala spoljnopolitička pitanja. Ukoliko ga je spoznaja o dubokoj klasnoj podeli u SAD-u učinila socijalistom, poseta Aziji i svedočenje posledicama kolonijalizma u Burmi, Tajlandu, Indoneziji, Indiji i drugde, učinila ga je anti-imperijalistom.

U stranci postaje dugogodišnji savetnik i saveznik premijera Tagea Erlandera. Kao ministar komunikacije i transporta, funkcija koju je preuzeo 1965, zalaže se za dodatni razvoj televizije i radija, no u isto vreme insistira na nezavisnosti ovih medija od komercijalnog interesa.

Tage Erlander odstupio je s čela stranke 1969, a novi premijer i lider švedskih socijal-demokrata postaje Ulof Palme.

Transformacija Švedske s Palmeom na čelu

Snažno izražen stav o njemu imali su svi – kod levice bio je izuzetno popularan (bio je i izuzetan govornik, što mu nikako nije bilo na odmet), no prezirali su ga liberali i konzervativci, uveliko zbog činjenica da je bio jedan od retkih političara u tadašnjoj Evropi koji se žestoko suprotstavljao američkoj spoljnoj politici koja je uvijek imala simpatija među liberalima i konzervativcima.

I pored činjenice da je Palme predvodio stranku koja se nazivala socijal-demokratska, on je – kao i ta stranka – zapravo bio istinski demokratski socijalista, a razlika je velika. Palme je bio jedan od najopasnijih ljudi za kapitalističku dominaciju u Evropi – otvoreno je zagovarao širenje uticaja sindikata nad poslovnim vlasništvom što ga je učinilo neprijateljem broj jedan za organizovanu poslovnu klasu.

Za vreme Palmea sprovedeno je nekoliko velikih ustavnih reformi. On je uveo istinsku parlamentarnu demokratiju u Švedskoj, koja je do tada bila de jure monarhistička autokratija. Sastanci Kabineta kojima je predsjedavao švedski kralj su ukinuti, a monarhiji su oduzeta sva politička ovlašćenja nakon čega je ostala striktno ceremonijalna.

Oni koji kažu kako je Palme bio švedski revolucionar, nisu u krivu. Njegovi potezi zaista jesu bili revolucionarni, a socijalna država koju većina Šveđana još uvek, s pravom, ljubomorno čuva, upravo je njegova ostavština.

Znatno je povećao sigurnost radnika, a sproveo je i znatno jačanje javnog zdravstvenog sistema koje je postalo veoma učinkovito. Uvedeni su veliki redistribucijski programi koji su pomagali osobama kao što su osobe s invaliditetom, imigrantima, siromašnima, porodicama sa jednim roditeljem i starcima.

U energetskim pitanjima snažno se zalagao za nuklearnu energiju. Nuklearna energija je stoga i danas jedan od najvažnijih izvora energije u Švedskoj.

Strogo nesvrstano i protiv imperijalizma

Za vreme njegove vladavine Ulof Palme se istaknuo kao istinski lider nesvrstanosti, odbijajući podilaženje SAD-u i Sovjetskom Savezu. Žestoko je kritikovao i jedne i druge. Snažno je osudio sovjetsko gušenje Praškog proljeća, a istočnoevropske komunističke režime, kao što je bila vladavina Gustava Husaka (Čehoslovačka), nazivao je “diktatorskim kreaturama”.

Američku spoljnu politiku neprestano je kritikovao. Žestoko je osuđivao Frankov režim u Španiji nazivajući ih “sataninim ubicama”. Zalagao se za ekonomske sankcije protiv Južne Afrike nazivajući tadašnji aparthejd “jednim naročito odvratnim sistemom”. Snažno je kritikovao i Pinočeov režim u Čileu, a za vreme krvavog Iračko-iranskog rata ponudio se kao medijator.

Naročito će se pamtiti njegov dolazak u Havanu 1975. gde je hvalio kubansku revoluciju i osudio svrgnuti režim pro-američkog diktatora Fulgencia Batiste.

Bio je i veliki borac za oslobođenje zemalja Trećeg sveta, ne samo formalno oslobođenje, već oslobođenje od jarma izrabljivanja, neo-kolonijalizma i imperijalizma. Za vreme jednog govora je istakao: “Afričke zemlje ne žele biti pioni u igri između velikih sila. Treba im pomoći, ali onako kako one to žele, jer ono što žele je pre svega sloboda, odbrana vlastitog ljudskog digniteta”.

21. februara 1968. pridružio se (tada još kao ministar obrazovanja) demonstracijama protiv američkog ulaska u rat u Vijetnamu. Kroz Stockholm je marširao zajedno s ambasadorom Severnog Vijetnama u SSSR-u.

SAD su žestoko reagovale i povukle svog ambasadora iz Švedske. Nakon već ranije spomenutog radijskog govora 1972. (tada već kao premijer Švedske) u kojem je najstrože osudio američko bombardovanje Hanoja, SAD su na preko godinu dana prekinule diplomatske odnose sa Švedskom.

Zbog svih ovih stavova Palme je širom sveta imao brojne neprijatelje, ali i brojne prijatelje.

Atentat na povratku iz kina

Za sigurnost nikada nije brinuo i nije želeo brinuti. Često je viđen kako hoda ulicama Stockholma bez ikakvog obezbeđenja po čemu je možda bio jedinstven u svetu. Znao se i noću vraćati doma sam bez zaštite – jednostavno nije želeo pokleknuti tome, želeo je ostati na nivou običnog naroda kojeg predstavlja i takav je bio sve do zadnjeg dana.

Noć u kojoj je ubijen bila je upravo jedna od takvih noći. On i njegova supruga, Lisbet Palme, vraćali su se doma pešice iz kina. Bilo je oko ponoć, 28. februara 1986. Na ulici Sveavägen u centru Stockholma atentator mu je prišao i kukavički mu pucao u leđa iz neposredne blizine. Ulof Palme je ubijen na licu mesta – ubica je ispalio i hitac prema njegovoj supruzi, no ona je samo lakše ranjena i preživela bez većih posledica.

Nekoliko prolaznika i jedan taksista odmah su mu prišli u pomoć, hitna služba je uskoro stigla, ali više nije bilo spasa – Ulof Palme proglašen je mrtav na putu do bolnice. Zamenik premijera, Ingvar Carlsson, odmah je preuzeo ulogu premijera te je bio na vlasti (izuzev perioda 1991-1994) do 1996.

Ubica je pobegao te kobne noći, a pravi izvršilac/naručilac je i dan danas nepoznat. Uz već pomenute teorije – koje se često kroje i zbog političkih razloga – tu su i brojne druge teorije, koje se s godinama skupljaju. Švedski novinar, Anders Leopold, objavio je 2008. knjigu pod naslovom “Švedsko drvo mora se poseći” u kojoj ističe kako je ubistvo izveo čileanski fašist Roberto Thieme, član krajnje desničarske militantne političke grupe “Patria y Libertad” koju je finansirala CIA. Navodno je odlučio ubiti švedskog premijera zbog činjenice da je Palme masovno davao azile čileanskim levičarima koji su pobegli iz zemlje nakon što je s vlasti 11. septembra 1973. srušen i ubijen predsednik Salvador Aljende, prvi marksista koji je postao predsednikom jedne latinskoameričke zemlje demokratskim putem (rušenje Aljendea sponzorisala je američka CIA).

Za Skandinaviju bez nuklearnog oružja

Palme se 80-ih zalagao za Skandinaviju slobodnu od nuklearnog naoružanja, što bi zapravo bio kraj NATO-a u Skandinaviji. To je bio njegov veliki projekat zbog kojeg se posebno (još jednom) zamerio SAD-u. 1984. Palme je posetio socijalističkog lidera Daniela Ortegu u Nikaragavi, prvi Zapadni lider koji je to učinio.

Iduće godine Washington i London su se nadali kako će Palme izgubiti na izborima 1985. te kako će to dovesti i do poraza tada vladajućih socijal-demokrata u Danskoj, što bi definitivno bio kraj priče o Skandinaviji bez nuklearnog naoružanja. No, to se nije dogodilo – Palme je zadržao vlast ušavši u koaliciju sa švedskom Komunističkom Partijom.

Neki drže kako je ovo bio glavni razlog atentata na njega. No, to je još jedna teorija, kao i ona da je Palme pokušavao blokirati Iran-Contras proces u kojem je SAD, preko Izraela, organizovao prodaju oružja za Iran u vreme iračko-iranskog rata kako bi se novcem finansirali anti-socijalistički pobunjenici u Nikaragvi (“Contras”).

Možda se jednog dana otkrije i prava istina o njegovom ubici, no jedna stvar je sigurna – mnoge teorije, a ima ih na desetine, su očigledno lažne i proizvedene isključivo u svrhu političke propagande i manipulacije.

Potraga za razrešenjem ove misterije postala je tokom godina doslovno nacionalna opsesija u Švedskoj. Zadnje indicije objavljene u švedskim medijima ove godine, još jednom, vode prema južnoafričkim tajnim službama i domaćim desničarskim ekstremistima.

Službena istraga i dalje traje te se vodi kao najopsežnija policijska istraga u istoriji. Dokumentovana istraga do sada već iznosi preko 700,000 stranica, a koštala je oko 45 miliona dolara. Nagrada za onoga ko otkrije ubicu Ulofa Palmea i dalje se nudi, a iznosi 7 miliona USD.

Evropa nakon Palmea

Zapadna Evropa nikada ranije ni nikada kasnije nije imala toliko istaknutog i odvažnog levičara na vlasti kao što je bio švedski premijer Ulof Palme. Bio je pripadnik generacije levičara kada je otpor protiv imperijalizma i neo-kolonijalizma još uvek nešto konkretno značio. Danas je evropska levica uveliko progutala samu sebe pa tako imamo socijal-demokratske vlasti, na primer u Francuskoj, koje su zapravo najistureniji element evropskog spoljnopolitičkog militarizma.

Ubistvom Ulofa Palmea nije samo Evropa izgubila simbol socijalističke levice, već pre svega Švedska. Da, njegova ostavština u zemlji se oseti i danas, socijalna država još je tu kao svedok jedne političke borbe za pravo mladog čoveka, radnika. No, nakon njegove smrti veoma mali broj političara iz njegove socijal-demokratske stranke je zadržao njegove ideje, danas više gotovo niko, a reč “socijalizam” umrla je zajedno s Ulofom te kobne noći 1986.

Možda Stefan Lofven dovede svežinu na švedsku političku scenu, no malo ko to očekuje. Sama švedska socijal-demokratska stranka danas više nije ono što je nekad bila. Ideologija se znatno promenila, danas se zagovara saradnja i socijalno partnerstvo između rada i kapitala, a ako budu prisiljeni ove godine koaliciju graditi s desnim centrom, njihovi levičarski stavovi biće još i slabije izraženi.

Ulof Palme je svakako bio unikatan lider, pomalo utopist, sama činjenica da je sebi dopuštao šetnje ulicama Stockholma po noći bez pratnje pokazuje kako su njegovi ideali nadilazili osećaj za vlastitu sigurnost i vlastiti napredak. Takvi ljudi, koji se poprilično retko pojavljuju, a u poziciju vlasti dolaze još i daleko ređe, uvek će biti izuzetno opasni za brojne centre moći.

Palme je pokazao kako borba za pravičnost i radničku klasu nipošto ne mora biti “uvezena s Istoka”, da ona može biti (a za pravi uspeh i mora biti) autentičan evropski proizvod. Nadalje, kao što i pojedini lideri Latinske Amerike potvrđuju danas, borba za pravednije društvo ipak jeste kompatibilna s demokratijom. No, Evropa danas ima pregršt demokratije, ali hronični manjak Ulofa Palmea.

———————

Izvori / reference:

Olof Palme and the liberation of Southern Africa
http://www.anc.org.za/show.php?id=4547
Castro Praises Swedish Achievements
http://lanic.utexas.edu/project/castro/db/1975/19750729.html
Olof Palme’s Archives
http://www.olofpalme.org/en/olof-palmes-archives/
Chilensk fascistleder myrdede Olof Palme
http://politiken.dk/udland/article477209.ece
Der Polizei auf der Spur
http://www.zeit.de/1995/09/Der_Polizei_auf_der_Spur
Heiße Spur im Mordfall Palme
http://www.focus.de/politik/ausland/focus-recherchen-heisse-spur-im-mordfall-palme_aid_590595.html
Tough on finance, tough on migrants: how Stefan Löfven brought Sweden’s left in from the cold
http://www.theguardian.com/world/2013/jul/13/sweden-social-democrats-stefan-lofven
Är Löfven rustad för Putin?
http://www.svd.se/opinion/ledarsidan/en-foga-fortroendeingivande-laguppstallning_3862336.svd
Sweden election: Social Democrats rule out far-right pact
http://www.bbc.com/news/world-europe-29195683
Sweden’s Left Victorious in Elections
http://online.wsj.com/articles/swedes-go-to-the-polls-1410695627
Sweden Shifts to Left in Parliamentary Election
http://time.com/3373946/sweden-parliament-election/
Olof Palme – 25 years after his death
http://sverigesradio.se/sida/gruppsida.aspx?programid=2054&grupp=14094
Assassination of Sweden’s Olof Palme: Most Dangerous Moment of Cold War
http://www.veteranstoday.com/2011/08/19/assassination-of-swedens-olof-palme-most-dangerous-moment-of-cold-war-3/
Olof Palme murder inquiry takes another twist with revoked alibi
http://www.theguardian.com/world/2014/feb/27/olaf-palme-murder-inquiry-revoked-alibi-svenska-dagbladet-stieg-larsson

visoko obrazovanje po ugledu na najprestižnije svetske obrazovne ustanove, po povoljnim uslovima.
školarina na 10 mesečnih rata!

Zakaži besplatne konsultacije sa našim stručnim kadrom